Pristup pripovijedanju/moto

Za mene, sve oko nas priča priču i, ako dobro naćulimo uši, čut ćemo je. Priče nam pokazuju i osvjetljuju životni put, a pripovijedanje je za mene put do našeg unutarnjeg svijeta. Moja misija kao pripovjedača jest povesti publiku na to putovanje te donijeti svjetlo priča.

Pripovjedni repertoar

Najdraža publika, pitate se? Moram reći – djeca. Volim pripovijedati osobito predškolcima. Zašto? Pa obožavam vidjeti kako oni doslovce postanu dijelom toga svijeta, dok su oni odrasliji skeptičniji. Međutim, to je dobar izazov i ne ograničavam se u radu. Mogu pripovijedati i pred starijom djecom, pred tinejdžerima, pred odraslima ili pak pred onima najstarijima. Volim vidjeti kad priča zaiskri u njihovim srcima, volim vidjeti kako se ono unutarnje dijete u njima probudilo – e onda sam tek sretna. Nije mi problem izvesti samo jednu priču, ili izvesti priču s kreativnom radionicom, ili pak ispričati više priča koje su međusobno tematski povezane. Svoje pripovijedanje vidim i postavljam kao performans u kojem spajam različite umjetnosti; tako u nastupu pjevam, sviram, interpretiram poeziju, izvodim stand-up, koristim se lutkama, kamišibajem i slično. Što ću od toga unijeti, ovisi o priči i programu. Za mene je pripovjedački nastup također prilika za rast mene kao performera. 🙂

U moj pripovjedni repertoar u obzir inače dolaze sve priče koje rezoniraju s mojom nutrinom – istražujem i pripovijedam i autorske, i narodne, i terapeutske priče te bajke i priče iz cijeloga svijeta, a želja mi je okušati se i u pripovijedanju vlastitih. To je valjda, ono, kako me ponese i odvede. Trenutno osobito volim istraživati priče iz različitih dijelova svijeta jer tako bolje upoznajemo druge kulture i vidimo da smo u suštini zapravo jako slični. Takve priče volim nuditi, a vrlo često u nastupu ubacujem pjevne elemente na jeziku iz kojeg dijela svijeta priča dolazi (ako postoji ta mogućnost u strukturi priče, naravno) kako bi priča bila što vjerodostojnija, a publika može dublje doživjeti i samu priču, a i samu kulturu iz koje priča dolazi. Općenito, često znam izabrati i nuditi upravo priče u kojima ima elemenata pjevanja (bez obzira na podrijetlo) jer, osim što volim pjevati, smatram da pjevani govor ima još veći utjecaj na slušatelja, a i na sam doživljaj priče, pogotovo ako se pametno uklopi. Tako da, ako ćete gledati moj pripovjedački nastup, vrlo vjerojatno ćete me u nekom trenutku čuti kako pjevam. 🙂

O meni

U svojoj srži ja sam performerica, edukatorica i kreativka. Svijet vidim u pričama. Volim reći da sam „pričosijalica”, što znači da volim posijati priče u nutrinu, poput sjemena. Pričama, kao i sjemenu, treba neko vrijeme da proklijaju u nama. Nikad ne znamo kad će to biti, nekad prije, nekad kasnije, no gotovo sigurno obavljaju svoj posao. Moj je zadatak sijati to sjeme. Riječi i priče imaju nevjerojatnu snagu, a u svakom aspektu svog djelovanja (bilo kad educiram, usmjeravam, nastupam ili stvaram nešto kreativno) toga sam svjesna pri svakom koraku, i to pokušavam poučiti i druge. Htjela bih istaknuti da u svom radu koristim moć priče i riječi, uvijek. To je ono što živim. Tako sam, primjerice, pokrenula projekt „Šareni hrvatski” kojim želim pokazati da učenje jezika i književnosti može biti smisleno, razumljivo i kreativno, naravno, pritom se služeći pričom. Također, pokrećem projekt „Šareni um” gdje držim motivacijske govore kojima želim istaknuti važnost naše osobne priče. Spajajući elemente storytellinga, biblioterapije i couchinga, pomažem ljudima usmjeriti ih njihovoj smislenoj priči. Također, svoje misli koje mi ne daju mira pretačam u poeziju koju obavljujem na FB stranici „Mušica”. Na kraju, i ne manje bitno, pokrenula sam stranicu „Rječoterapija” na kojoj promoviram snagu riječi, biblioterapiju te svoju pripovjedačku djelatnost. U slobodno pak vrijeme pjevam na vjenčanjima. U suštini tog nastupa također je priča – ono što pjevam, to zamišljam kao priču o nepobjedivoj i sveprožimajućoj ljubavi i vesela sam kad mogu svojom interpretacijom uljepšati najvažniji dan dvoje mladih.

Iskustvo i reference

S pripovijedanjem sam već započela u okviru rada u školi kao nastavnica hrvatskog jezika te kao odgojiteljica u predškoli. To me jako veselilo pa sam se odlučila posvetiti edukaciji kako bih što više produbila spoznaje o pripovjednoj praksi te kako bih mogla nastupati kao profesionalna pripovjedačica.
Završila sam prvu godinu studija pripovijedanja u sklopu Kreativnog studija „Logos” te postala majstorica pripovjedačica. U međuvremenu, život mi je podario malu srećicu i postala sam majka te sam vrijeme posvetila svom djetetu. Nažalost, nisam mogla ići na nastupe (osim povremeno na neke pjevačke), ali sam svu svoju ljubav prema pričama pretočila u svoje dijete. Danas moja malena s nepune dvije godine već ima dosta razvijen govor, voli priče, pamti ih i već ih sama pomalo pripovijeda. Ona mi je najveći pokazatelj moći priče. Sada pak želim ta saznanja i ljubav prema pripovijedanju pokloniti i svijetu. Nastavljam se dalje educirati i usavršavati na području pripovijedanja. Majstorica sam pripovjedačica (nakon 1. godine PHSP). Trenutno pohađam drugu godinu studija pripovijedanja i specijaliziram se za pripovijedanje s biblioterapeutskim pristupom. S početkom 2024. otvaram obrt, već sam započela s nastupima u lokalnim vrtićima i školi, a veselim se novim nastupima na raznim mjestima te vidjeti kamo će me priče sve odvesti. 🙂